Jako često razmišljam o ovoj temi, i želeo bih da podelim ono što sam zaključio sa vama.
Možda nismo još postali svesni, ali Fejsbuk i Tviter su iz korena zauvek izmenili paradigmu nečega što se zove “vesti”.
Pre samo dvadeset godina, šta su bile “vesti”? Ja recimo zamišljam čoveka koji ujutru kupuje novine, seda uz kafu i čita. Na naslovnoj strani je vest “Tadić rekao to i to”, na drugoj strani neke ekonomske teme, na trećoj najava donošenja novog zakona, i tako dalje.
Dakle, imali smo nekog urednika (tačnije imamo ga i danas) koji određuje koje će biti udarne vesti. To su neke informacije koje su potrebne i koje su zajedničke svim ljudima u jednoj državi, i tako funkcionišu novine već 400 godina.
Sve do danas.
Šta je suština novina? Da zadovolje tu ljudsku potrebu da saznaju šta ima novo, da dobiju svakog dana iznova osećaj da se nešto dešava, da su drugi ljudi oko u tom društvu živi i da nešto rade. Bilo da su to vesti iz sporta, politike, kulture, šta god.
Gledajući svet i ljude oko sebe, sve ukazuje na jednu veliku i nepobitnu činjenicu koja sve više postaje nepovratna realnost:
Fejsbuk su danas novine. “Vesti” su danas ustvari “News feed” na Fejsbuku.
Skoro svi ljudi koje poznajem, prvo ujutru odu na Fejsbuk, da gledaju šta ko radi od prijatelja iz njihovog okruženja, a ne šta rade Boris Tadić ili Angela Merkel.
Ako ogromna većina ljudi ujutru detaljno iščitava ceo Fejsbuk, sve informacije o svojim prijateljima, a tek sporadično odu na sajt Blica ili Kurira ako se desi nešto baš epohalno pa svi to šeruju, onda se postavlja logično pitanje – šta su u današnje vreme “vesti dana” za većinu ljudi?
Odgovor je možda poražavajući, ali je nažalost istinit. “Vesti dana” su, na primer: “Pera i Jelena postavili slike sa letovanja”, “Kiza odvalio dobru foru u statusu”, “Đorđe otvorio kafić, evo su slike”. Sve ove vesti koje danas novine objavljuju na naslovnim stranama su uglavnom potpuno marginalne.
Fejsbuk je otkrio jednu stvar koja je važila izgleda oduvek: Ljude mnogo više zanima šta rade ljudi iz njihovog okruženja nego neki tamo nedodirljivi ljudi koji su na vlasti i slično. Već 400 godina ljudi čitaju vesti o ljudima koji im nisu bliski samo zato što nije postojala tehnička mogućnost da svako svaki dan kupi novine u kojima će na udarnim stranama biti naštampane vesti o njegovoj komšinici, kumu, sestri, drugaru iz škole. Osobe koje su predsednici države, kraljevi, ministri, pevačice, glumci, su bili jedini zajednički “poznanici” svih ljudi, a pošto su novine imale tehničke mogućnosti da štampaju samo jednu verziju novina, štampale su informacije o njima. To su bile jedine univerzalne informacije koje mogu da se odštampaju a da kako-tako mogu da zainteresuju bilo koga.
Danas, Fejsbuk je sve to promenio i razotkrio konačno šta ljude zaista zanima. Fejsbuk nema urednika koji će nasilno svakom korisniku da stavi prvu vest u News feedu “Mlađan Dinkić otvorio fabriku”. Umesto toga, algoritam sklapa posebnu “naslovnu stranu” za svakog čitaoca. U vrh će izaći statusi i linkovi od ljudi sa kojima imamo najveću interakciju, i stvari koje su postavili ljudi iz našeg bliskog okruženja.
Ne znam da li ste svesni, ali dolazi vrlo uskoro doba kada apsolutno niko živi neće čitati vesti “Tadić izjavio ovo ili ono”, “Političar otvorio fabriku”, i tako dalje. Prosto, zato što niko živi neće šerovati te informacije na Fejsbuku. Informacije o Zokiju i Mikiju iz komšiluka su ljudima neuporedivo interesantnije. Zoki i Miki postaju danas važniji od Tadića i bilo koga. Jedine informacije o političarima koje će zaista imati vidljivost biće neki duhoviti posteri na Vukajliji u kojima se oni pojavljuju i slično. Već sada je tako, poprilično.
Stoga, ulazimo u jedno vreme kada “spinovanje” informacija neće biti nimalo lako. Džabe ako pet glavnih medija objave neku vest ne bi li je na silu predstavili “važnom”. Ako je ljudima to dosadno, neće je niko šerovati na Fejsbuku i ćao. Očigledno je da ogromna većina ljudi danas odlazi na novinske portale isključivo tako što je neko šerovao neku vest na Fejsbuku, pa kliknu i pročitaju. To se može videti ako otvorite statistiku posećenosti bilo kog portala. Ljudi sve više zauzimaju stav “idem ja samo na Fejsbuk, ako se desi nešto važno, to će neko šerovati pa ću videti”. Sve je manji procenat ljudi koji ukucavaju direktno npr. www.Blic.rs sa namerom “da vidim šta ima novo”. Ja sam prvi jedan od njih, a vidim da se i ljudi iz mog okruženja uglavnom ponašaju isto.
Dakle, vesti o političarima, zakonima, strankama i slično uskoro postaju potpuno marginalne i nevidljive. Kao, recimo, one vesti iz kulture koje stoje tamo negde pri kraju novina, a koje niko živi ne čita. Tipa “Konceptualni umetnik za koga je čulo pet ljudi otvorio izložbu bakroreza”. Možda čak i još marginalnije od toga. Te vesti će čitati samo ljudi koji su neka intelektualna elita – političari, ekonomisti, aktivisti.. ali ne i široke narodne mase kojima su do sada te vesti bile jedino što mogu da čitaju u nedostatku vesti o komšiji. Strankama bi bilo mnogo pametnije da kreiraju nekakav viralni sadržaj, infografike na kojima predstavljaju svoje rešenje za probleme, interaktivne akcije, i slično, jer sa trenutnom postavkom stvari, samo bespotrebno troše vreme na ove PR objave o tome ko je otvorio koju fabriku i slično. Te informacije se jednostavno nikada neće probiti na Fejsbuk. A Fejsbuk su danas vesti.
I da napomenem jednu bitnu stvar:
Ovo nije samo moje mišljenje, osobe koje su imale uvid u jako opsežna i skupa istraživanja internacionalnih novinskih kompanija su mi rekle identične stvari.
Portali neće propasti, ali će im poseta sve više dolaziti sa Fejsbuka na pojedinačne tekstove, a sve manje na Home Page odakle neko razgleda, i na kraju će se pretvoriti u ko zna šta. Stoga, postaje sve manje važno šta je neki politički podobni urednik odabrao kao “glavnu vest”.
To je, rekao bih, sadašnji pravac razvoja nečega što se zove “vesti” i ne vidim da će se to ikako promeniti. Fejsbuk je radikalno izmenio naše živote.